Zašto su ilegalna odlagališta problem i kada izgledaju bezazleno?

Ilegalno odlagalište otpada ne mora izgledati dramatično da bi bilo problem. Ponekad je riječ o nekoliko vreća uz cestu, starom madracu pokraj šumskog puta, razbijenim pločicama na rubu livade ili nekoliko automobilskih guma ostavljenih iza naselja.

Takva mjesta lako je previdjeti ili zaključiti da se radi o premaloj količini otpada da bi vrijedila prijave. No upravo mala, naizgled bezazlena odlagališta mogu s vremenom postati mjesta na kojima se počinje nakupljati sve više otpada.

Problem zato nije samo u onome što se na lokaciji nalazi danas, nego i u tome što se s njom može dogoditi sutra.

Kako malo odlagalište postaje veliko?

Kada se na nekom mjestu već nalazi odbačen otpad, ono može početi izgledati kao mjesto na kojem je odlaganje prihvatljivo. Netko ostavi nekoliko vreća. Nakon toga se pojavi stari komad namještaja, građevinski otpad ili električni uređaj. S vremenom nastaje sve veća hrpa.

Zato mala količina otpada nije nužno beznačajna. Ona može biti početak problema koji postaje sve teže ukloniti što duže traje.

Rano evidentiranje takvih lokacija jedan je od razloga zbog kojih na platformi Čista Hrvatska želimo bilježiti i manje slučajeve, a ne samo velika i već poznata odlagališta.

Otpad ne nestaje zato što ga ne vidimo

Ilegalna odlagališta često nastaju na mjestima udaljenima od glavnih prometnica: uz šumske puteve, na rubovima naselja, u udolinama, uz makadamske ceste ili na zapuštenim zemljištima.

Upravo zato problem može dugo ostati neprimijećen.

Činjenica da otpad nije na mjestu kojim svakodnevno prolazi velik broj ljudi ne znači da nema utjecaja na prostor u kojem se nalazi. Otpad ostaje dio okoliša bez obzira na to vidi li ga netko svaki dan ili ne.

Nije svaki otpad jednako bezazlen

Na ilegalnim odlagalištima može se pronaći vrlo različit sadržaj. Ponekad su to predmeti koji na prvi pogled djeluju relativno bezopasno, poput starog namještaja ili drvenih ostataka, a ponekad se među njima nalaze plastika, električni uređaji, građevinski materijal, gume, metalni predmeti, ambalaža ili miješani kućanski otpad.

Korisnik koji prijavljuje lokaciju ne mora znati stručnu klasifikaciju otpada. Dovoljno je što preciznije opisati ono što se može vidjeti i, ako je sigurno, priložiti nekoliko fotografija.

Važno je pritom ne dirati otpad niti pokušavati samostalno utvrđivati njegov sastav ako postoji mogućnost da bi mogao biti opasan.

Problem za tlo, vodu i prostor

Otpad koji se nekontrolirano ostavlja u prirodi nije smješten na prostoru predviđenom za njegovo zbrinjavanje. Izložen je kiši, suncu, vjetru i drugim vremenskim uvjetima, a s vremenom se može raspadati, lomiti i širiti izvan mjesta na kojem je prvotno ostavljen.

Lakši materijali mogu se raznositi vjetrom, a oborine mogu prenositi prljavštinu i različite tvari kroz okolni prostor. Ovisno o vrsti otpada i mjestu na kojem je odložen, posljedice mogu biti vrlo različite.

Zbog toga se ilegalno odlaganje otpada ne može promatrati samo kao estetski problem.

Opasnost za životinje

Odbačeni otpad može predstavljati problem i za životinje koje žive ili se kreću tim prostorom.

Razbijeno staklo, metalni dijelovi, žice, plastična ambalaža i drugi predmeti mogu uzrokovati ozljede. Životinje također mogu pokušavati doći do ostataka hrane ili drugih materijala među otpadom.

To je još jedan razlog zbog kojeg mjesto koje ljudima izgleda kao nekoliko beznačajnih predmeta ostavljenih uz put ne mora biti bezazleno za okoliš u kojem se nalazi.

Otpad mijenja izgled i način korištenja prostora

Ilegalno odlagalište utječe i na način na koji ljudi doživljavaju određeni prostor.

Šumski put, livada, obala, poljski put ili rub naselja prestaju izgledati kao prostor kojim se netko brine. Ako se otpad dugo ne uklanja, lako se stvara dojam da je lokacija napuštena i da ondje nije problem ostaviti još nešto.

Tako nastaje začarani krug: postojeći otpad potiče novo odlaganje, a novo odlaganje dodatno otežava vraćanje prostora u prvobitno stanje.

Zašto prijaviti lokaciju ako ne znamo hoće li biti očišćena?

Prijava sama po sebi ne jamči da će odlagalište biti sanirano. Čista Hrvatska nije nadležno tijelo i ne može određivati kada će se određena lokacija očistiti.

Ali postoji velika razlika između problema koji nigdje nije zabilježen i problema koji ima označenu lokaciju, fotografiju i datum prijave.

Evidentirana lokacija može se ponovno provjeriti. Može se vidjeti raste li odlagalište, ostaje li stanje nepromijenjeno ili je otpad u međuvremenu uklonjen.

Na taj način pojedinačna prijava postaje podatak koji se može pratiti.

Kada mnogo malih prijava postane velika slika

Jedna prijavljena lokacija govori nešto o jednom mjestu. Veliki broj prijava počinje govoriti nešto o cijelom području.

Kada se lokacije prikažu zajedno na Karti otpada, moguće je uočiti gdje se problem češće pojavljuje i kako se stanje mijenja tijekom vremena.

Istodobno, statistički pregled omogućuje usporedbu broja prijavljenih i saniranih lokacija po županijama.

Što više kvalitetnih i provjerljivih podataka postoji, to slika stvarnog stanja može biti jasnija.

Ne morate procijeniti je li problem „dovoljno velik”

Ako naiđete na otpad odložen na mjestu na kojem očito ne bi trebao biti, ne morate sami odlučivati je li količina dovoljno velika da bi bila vrijedna evidencije.

Fotografirajte lokaciju s mjesta kojem možete sigurno pristupiti, označite položaj i ukratko opišite što ste vidjeli.

Nekoliko vreća danas možda izgleda malo. Ako se sutra na istom mjestu pojavi još otpada, upravo prva prijava može pokazati kako je problem započeo i koliko se promijenio.

Vidljiv problem lakše je pratiti od onoga za koji nitko nema podatak da postoji.